Mirovinski fondovi u raljama politike

Kako je Fortenova zaradila na Ledu 4,6 milijardi kuna, a mirovinci izgubili sve!


Odnedavno više nema službenog traga o postojanju Agrokora. Izbrisan je iz registra trgovačkog suda, sve dionice raznih firmi pod Agrokorom su također zbrisane iz Središnjeg klirinškog depozitarnog društva (SKDD), Ledo je prodan za 615 milijuna eura ili 4,6 milijardi kuna, a Fortenova je na zgarištu izgubljenih milijardi domaćih dioničara ponosno razvila svoju novu kompanijsku zastavu. Nestalo je i 530 milijuna kuna mirovinskih fondova kojima su 2012. godine dokapitalizirali Ledo i još 300 milijuna u ostalim dionicama Agrokorovih tvrtki. Ukupno 801 milijun prema podacima Hanfe izgubili su mirovinci u velikoj operaciji spašavanja posrnulog Agrokora. Tim činom kreatori spašavanja ili rušenja Agrokora mislili su da su poslali u povijest jednu veliku politički i gospodarski sumnjivu priču, ali su se već na slijedećem koraku sapleli. Inače, odani vlasti, mirovinski fondovi predvođeni suvlasnikom AZ fonda, njemačkim Allianzom, neočekivano su i u zadnji čas odbili ući u slijedeću rundu sanacije Agrokorove slijednice Fortenove i izazvali bijes Vlade i premijera Plenkovića.


Cijela konstrukcija je pala u vodu, na obzoru neki arapski ulagač treba zamijeniti mjesto s ruskim bankama koje su iz nagodbe vjerovnika kao nekadašnji kreditori izašle s oko 42 posto vlasništva. Ne valja sumnjivi ulagač koji nije pitao Vladu za mišljenje, a ne valja ni nezaštićena i financijskoj vjetrometini izložena Fortenova kojoj je stečaj jedna od izglednijih opcija krajem iduće godine kada dospijeva obveznički dug od 1,2 milijarde eura. Upravo zbog toga mnogi će reći da je Allianz svojom blokadom u zadnji čas spasio sva četiri mirovinska fonda da ne srljaju u novu katastrofu. Prvu su očito lako preživjeli, jer svi su i u svemu ostali na broju, samo je nestao novac sitnih i anonimnih štediša koji ionako pod zakonskom prisilom šalju i slat će novac svakoga mjeseca za buduće, lijepo nazvano, privatne mirovine. Ishodom će biti zadovoljna i regulatorna agencija Hanfa, koja je tada gubitak opisala kao 'samo' 0,81 posto ili 801 milijun kuna, od ukupne neto imovine mirovinskih fondova koja je prijelomne 2017. godine iznosila oko 100 milijardi kuna.


Nije bilo ni uznemirenosti ni nadzora Hanfe kao sada kad nije počinjena nikakva šteta, niti je moguć potencijalni gubitak.


Kako je moguće izgubiti na Ledu sve i novčić, a strana kompanija Nomad Foods pet godina poslije iskešira 4,6 milijardi kuna. Ni jedna transakcija te veličine, nije se dogodila u Hrvatskoj. U međuvremenu, u Ledo zadnjih pet godina nije ulagano da bi se bitno popravio tržišni i financijski položaj tvrtke. Dakle, snažni Ledo kojeg je mogao prodati i Todorić s mirovincima zajedno, za tu ili veću svotu, nekom čarolijom ispade gubitaš i nesolventan da bi isplivao čist i svjež za prodaju, i to kakvu! Izvanredna uprava tada Agrokora, koju je kao poplavu nanio Lex Agrokor, poigrala se s jamstvima na razini koncerna i sve tvrtke u sastavu pretvorila u gubitaše, uključujući i Ledo.


Kada je Ivica Todorić (i svi ulagači uz njega) izgubio dionice jer je sada dug veći od kapitala, dižu se jamstva i formiraju tzv. zrcalne tvrtke. Sve je isto, samo nema dotadašnjih vlasnika.


Za utjehu su im ostale dionice Mercatora samo zato što Lex Agrokor nije smio dodirnuti tlo Slovenije, niti razvlastiti postojeće dioničare. U Hrvatskoj su mirovinski fondovi šaptom pali, nisu tužili nikoga, nisu protestirali. Kako se Mercator pokazao kao tvrd orah, tako je i kod nas bilo malo jačih igrača. Dubravko Grgić i njegov koncern Agram nisu se dali zbuniti halabukom da netko mora i propasti da bi se spasila država. Dok se izvanredna uprava s Antom Ramljakom na čelu, zadubila u izračun i žurnu isplatu akontacije savjetničkih naknada tih dana i mjeseci, Grgić je odlučio vratiti svoj novac koji je posudio Agrokoru a za uzvrat dobio dionice niza Agrokorovih tvrtki. Koliko je poznato sve je to objedinio u istarskoj Agrolaguni, a izjavljivao je da je u pitanju bilo 250 milijuna kuna. Da mu je propao toliki kapital, mogao bi slobodno u stečaj umjesto Agrokora, ali bio je životno zainteresiran i poslužio se svim pravnim metodama da ga povrati, ili barem veći dio. Uglavnom, nije se više oglašavao po toj temi.


Mirovinci su izgubili duplo više, a da nisu napravili ni jedan pravni korak. U to vrijeme šefovi OMF- ova su izjavljivali da su se uz Grgića pojavili kao sutužitelji. Naravno, sutužitelji nisu ništa postigli, a vjerojatno ni namjeravali time se suprotstavljati Vladi koja ih jednim potezom pera može pretvoriti u dobrovoljne mirovinske fondove. A onda nema stotina tisuća malih, anonimnih i redovnih štediša koji stvaraju ogroman kapital. Upravo ta riječ sutužitelj, najbolje govori o poziciji OMF-a koji moraju raditi kako im vlast kaže ili ta vlast može svom silinom nasrnuti na njih kada se usude napraviti nešto mimo dogovora, odgovaralo im to ili ne. Plenković kaže da će fondovi morati puno toga objasniti nakon propalog deala za Fortenovu. Uz put su i on i oni zaboravili da samo rade posao za neke druge i to jako loše. Gleda ih cijela zaposlena Hrvatska, vlasnica mirovinskih fondova, a ne može tražiti ni objašnjenje.


Snježana Mlinarević

0 comments